Florijan Andrašec

Knjiga tiskana pod naslovom Na korijenima usmenoga poetskog stvaralaštva sadržava dva, na prvi pogled raznorodna rada, ali se u oba primarno govori o usmenom (narodnom) poetskom stvaralaštvu. Prvi se bavi usmenoknjiževnim zapisima koje je Ivan Kukuljević sustavno objavljivao u časopisu Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. Ponesen romantičarskim poimanjem vrijednosti narodne književnosti i idejom o južnoslavenskom zajedništvu, on traži suradnike s vrlo širokog zemljopisnog prostora, uključivši tu i Bugarsku. Odziv je bio iznimno plodan, pa se u Arkivu skupila bogata i raznovrsna folklorna građa. Nasuprot za Kukuljevića relativno povoljnim kulturnim i političkim prilikama u Hrvatskoj južno od Drave, Andrašec djeluje u Međimurju, i stvarno i pravno pripojenom Mađarskoj, koje na kraju 19. stoljeća doživljuje najžešću mađarizaciju. U takvim je prilikama jedino sredstvo u borbi za očuvanje nacionalne svijesti međimurska narodna pjesma. Nije stoga čudno što je Andrašec već kao mladić naučio velik broj narodnih pjesama, no on je i sam mogao ponuditi publici pjesmu koja je istog trenutka bila prihvaćena i tako postala folklornom činjenicom.